Ekipa HPD Prenj 1933. Mostar i SPV Mostar, u sastavu Zoran Bošnjak, Bojan Prkić, Slavko Šumanović, Ivan Tica, Žarko Vrljić i Predrag Vuković, u ponedjeljak 18.07.2022. godine, uspješno je izvršila uspon na Grand Paradiso (4.061 mnv), u organizaciji Alma Mons Adventure iz Novog Sada..
Nacionalni park Gran Paradiso, park u sjeverozapadnoj Italiji, osnovan je 1836. godine kao zona lova; 1856. godine postao je Kraljevski lovački rezervat Gran Paradiso, a zakonom iz kolovoza 1947. godine park je dobio status “autonomne organizacije”. Park pokriva površinu od 62.000 hektara i proteže se duž gornje regije Valle d’Aosta na nadmorskoj visini od oko 1.200 do 4.100 m. Teren je tipično alpski, s brojnim ledenjacima, crnogoričnim stablima obrubljenim padinama te alpskim livadama i pašnjacima posutim kamenjem.
Gran Paradiso (4.061 m), je jedini vrh iznad 4.000 m koji se u cijelosti nalazi u Italiji a kip Madone na samom vrhu svjedoči o istaknutom mjestu koje ova planina zauzima kod Talijana. Vrh se nalazi unutar popularnog alpskog odmarališta i središnja je atrakcija istoimenog nacionalnog parka.
Budući da se radi o jednom izdvojenom 4-tisućnjaku oko kojeg u blizini nema visokih vrhova, s vrha se pruža jedinstveni pogled na sve četiri strane svijeta. Posebice dojmljiv pogled pada na vrhove kao što su: Mont Blanc (4810 m), Grandes Jorasses (4208 m), Matterhorn (4478 m) i Monte Rosa (4633 m).
U rujnu 1860. Englez John Cowell postao je prvi koji je dosegao vrh planine.
Uspon je izvršen kao kružna tura u trajanju od 2 dana.
Prvog dana, u nedjelju 17.07.2022. godine, odrađen je uspon iz zaseoka Pravieux (1834 m) koje se nalazi u blizini sela Pont. U početku ide se stazom za mazge omeđenom suhozidom kroz šume ariša i jele koja završava na pašnjaku Lavassey (2194 m). Na ovom mjestu vegetacija postupno nestaje i ustupa mjesto alpskim livadama u čijem se srcu nalazi PD Federico Chabod (2710 m), gdje je bilo predviđeno i noćenje.
Drugog dana, u ranim jutarnjim satima ponedjeljka 18.07.2022. godine, grupa je krenula prema vrhu sjeverozapadnom stranom prema ledenjaku Lavaciau, Na oko 3600 m dolazi se do glečera Grand Paradis odakle ide Via normale. Posljednjih strmih 50 metara ide se po granitnim pločama koje vode do vrha. Nakon fotografiranja i kraće stanke silazak je nastupio istim putom po kojem se ostvario i uspon do prijevoja „magareća leđa”, te oštrijim spustom niz padinu ledenjaka gdje se odvaja lijevo stazom koja vodi do PD Vittorio Emanuele II i odmah nakon odvajanja započinje malo oštriji spust niz padinu rubom ledenjaka Gran Paradiso. Po preporuci lokalnih vodiča, a zbog lošeg stanja glečera uobičajene staze koja je zatvorena, ekipa se spustila novotransiranom stazom koja je zahtijevala dosta opreza.
Nakon ovog spusta, staza dalje umjereno gubi na visini sve do drugog i najstrmijeg spusta. Na njegovoj donjoj točki, staza silaska postaje malo umjerenija ali još uvijek na mjestima jako strma sve do PD Vittorio Emanuele II. U nastavku spusta staza silaska slijedi građenu pješačku stazu, koja vodi u serpentinama, povremeno jako oštro nizbrdo i gotovo cijelo vrijeme po otvorenom alpskom kamenjaru. Gotovo na kraju staze silaska, ulazi se u područje visoke šume ariša i jele, i nekoliko lijepih vodopada po kojima ledenjak otpušta dio vode u toplijem dijelu godine, a zadnjim dijelom do kampa Le Breuil prolazi se pored rječice Torrento Savara.
U kampu Pont-Breuil uslijedio je zasluženi odmor i proslava uspješnog uspona, te sutradan, 19.07.2022. godine i duga vožnja do Mostara.
Čestitke cijeloj ekipi a posebno našim članovima, Bojanu Prkiću, Slavku Šumanoviću i Ivanu Tici!
